OPĆENITO: Organizacije
J.MIHELAC, 24.06.2025.
Kada govorimo o organizacijama, prvo treba odvojiti lokalne od globalnih. Što se tiče lokalnih organizacija i/ili saveza, njih, u svijetu, ima dosta. U konačnici, neke globalne organizacije imaju više lokalnih i/ili državnih organizacija. To je i jedan od kriterija da bi se bilo savez – imati članove. Inače govorimo o organizaciji. One mogu imati članove, a i ne moraju. Pod lokalne organizacije i/ili saveze najčešće svrstavamo regionalne i nacionalne saveze, dok pod globalnim podrazumijevamo sve više od toga. O lokalnim organizacijama ne treba mnogo trošiti riječi, jer iste slijede odredbe i savjete globalnih, kojima pripadaju. Tako bi i trebalo biti, jer niti jedan sport, makar bio samo rekreativan, ne bi trebao imati više pravila, posebno ne onih koji se odnose na pravilnu tehniku izvođenja te dotične aktivnosti. Ima ih dosta i može se dogoditi da u jednoj državi egzistira više njih. Ovdje možemo spomenuti hrvatski savez nordijskog hodanja, koji djeluje u našoj državi i koji je pod okriljem globalne organizacije – INWA. Kao i drugi članovi te organizacije, hrvatski savez nordijskog hodanja, slijedi odredbe i naputke iste, uz poneku specifičnost.
Da se vratimo na globalne saveze, a kojih postoji samo nekoliko u svijetu. Naglasak će biti na dva najveća i najjača saveza, a koji zapravo imaju isto ishodište. Riječ je o internacionalnoj federaciji nordijskog hodanja (INWA) i federaciji originalnog nordijskog hodanja (ONWF). Prije nego što kažem nešto više o njima, treba se vratiti na jednu manje poznat u federaciju i jednu organizaciju, a sve ostalo po meni nije vrijedno spomena.
Federacija koju treba spomenuti je europska organizacija novog hodanja (ENWO). Ideja o osnivanju ENWO-a rođena je u Londonu 2011. godine, a razvijena je 2013. godine u Gdanjsku (Poljska). Nakon napuštanja INWA-e, odgovorne osobe saveza nordijskih hodanja Slovenije, Njemačke i Poljske se odlučile osnovati udrugu, koja surađuje na europskoj razini i čiji fokus ne bi trebao biti samo na nordijskom hodanju. Sve vrste sportova koji se odnose na kretanje su morali biti uključeni kako bi se doprlo do što većeg broja ljudi. Glavna ideja bila je suradnja s drugim europskim zemljama, no to nije zaživjelo. Premda još uvijek, službeno postoji, ova federacija je gotovo nestala sa mape nordijskog hodanja.
Prije nego što prijeđemo na dvije najveće federacije treba spomenuti jednu organizaciju, vrlo aktivnu i vrijednu spomena, a to je internacionalno vijeće nordijskog hodanja (ICNW). U toj organizaciji funkciju potpredsjednika izvršnog odbora obnaša osoba koju smatraju “izumiteljem nordijskog hodanja” – Leena Jääskeläinen. Vrijedno je posjetiti njihovu stranicu, jer su, preko Leene, zapravo odigrali veliku ulogu u formiranju nordijskog hodanja i danas vrše znanstvena istraživanja i edukacije. A tehnika nordijskog hodanja koju podučavaju? Jedna jedina, ista ona koju podučavaju i INWA i ONWF. Ne treba napominjati kako su smješteni u Finskoj.
I sada dolazimo na dvije najveće i najjače organizacije. Osim imena Leene Jääskeläinen, za nas su još bitna dva druga imena. Marko Kantaneva i Aki Karihtala. Kantaneva je, s druge strane, osoba koja je prepoznatljiva kao izumitelj modernog nordijskog hodanja je. Godine 1997., dok je radio u finskom sportskom institutu u Vierumäkiju, Kantaneva je objavio rad i vodič za trening u kojem opisuje hodanje sa posebno dizajniranim štapovima, kao oblik vježbanja cijelog tijela.
Surađivao je s Exel Oyjem, finskim proizvođačem štapova, kako bi razvio i plasirao na tržište prve štapove za nordijsko hodanje. Kantanevi se pripisuje zasluga za pretvaranje onoga što je prije bio izvansezonski skijaški trening u strukturiranu fitness aktivnost za širu javnost, s imenom, tehnikom i svrhom. Koncept hodanja sa štapovima datira iz 1930-ih, kada su ga finski skijaši trkači koristili za ljetne treninge, te od vremena Leene Jääskeläinen. Međutim, ovo što danas poznajemo kao nordijsko hodanje, zasluga je Marka Kantaneve. On je skupa sa Akijem Karihtalom osnivač INWA, koju je napustio, te osnovao ONWF. U samom začetku modernog nordijskog hodanja, bila je bitna i promocija, a tu je odigrao veliku ulogu Aki Karihtala. Čak mu se pripisuje i naziv “nordijsko hodanje”, koje je izmislio. Dakle ime i promocija pripadaju Karihtali, metoda i koncept Kantanevi, a temelj Jääskeläinen. To je “sveto trojstvo” modernog nordijskog hodanja, ako se može tako, slikovito kazati.
Ovo je bitno, jer danas u svijetu nordijsko hodanje poprima globalne razmjere i jako je bitno imati organizacije koje su kompetentne za edukaciju i koje mogu reći što je ispravno, a što nije. Treba se vratiti na izvor, gdje su ove tri osobe stvorile ono što danas nazivamo nordijskim hodanjem i gdje dvije najjače svjetske organizacije, potpomognute internacionalnim vijećem nordijskog hodanja, imaju pravo reći što je ispravna tehnika, a što nije.
Oni i dalje aktivno rade na razvijanju nordijskog hodanja, kroz istraživanja, edukacije, organizacije utrka, marketing i još mnogo toga. Osim toga rade na stvaranju globalnih zajednica, što je vrlo bitno, jer nordijsko hodanje ima dimenziju druženja, povezivanja i prijateljstva. To su razlozi zbog kojih je dobro biti članom barem jedne internacionalne organizacije. Biti dio nečega većega i sudjelovati u razvitku nordijskog hodanja, te širiti svoja poznanstva i prijateljstva. Sa druge strane treba reći, kako nije neophodno biti članom iti jedne organizacije, već netko može hodati sam ili osnovati vlastiti klub, te okupiti ljude i podučavati ih pravilnoj tehnici. Bilo bi poželjno kada bi ta osoba imala valjani certifikat jedne od ove dvije organizacije, te time dokazala svoju edukaciju, a onda, naravno, u praksi i ispravnu tehniku hodanja. Certifikati daju kredibilitet, no praksa pokazuje što stoji iza certifikata. Svakako, najjednostavniji put je biti član organizacije. Ona pruža kvalitetnu edukaciju i konstantno usavršavanje. Kada smo članovi organizacije tada i samo usavršavanje i neki novi trendovi u nordijskom hodanju, prate one temeljne postavke istoga, jer svaka organizacija gradi na već postojećim temeljima. Ne može se dogoditi da neki novi trend promijeni osnovu tehnike hodanja, dok recimo takva opasnost postoji to radi netko drugi. Sa druge strane kako je već spomenuto, imamo šansu dotaknuti nove kulture i upoznati nove ljude te proširiti vlastite vidike i prijateljstva. Unutar organizacije sve postaje mnogo lakše i ljepše.