ZDRAVLJE: Nordijsko hodanje i zdravlje mozga
J.MIHELAC, 07.07.2025.
Nordijsko hodanje je izvrsna aktivnost za većinu ljudi koji mogu hodati. Međutim, posebno je prikladno za osobe s neurološkim stanjima poput moždanog udara i Parkinsonove bolesti. U neurološkoj rehabilitaciji je jako važno pružanje terapije koja treba bit odgovarajućeg intenziteta i koja mora „pogađati“ zahvaćene neurološke krugove u mozgu. Kada je riječ o hodanju, kao cilju za ovu populaciju, nordijsko hodanje čini oboje.
Prvo, intenzivnije je od običnog hodanja, što ga čini izvrsnom strategijom za reedukaciju hoda. Povećanje tjelesne aktivnosti također povećava aktivnost mozga, što je važno za rehabilitaciju. Aktivira i „premrežava“ neurološke krugove odgovorne za kontrolu hodanja. Osim toga, kod osoba s određenim neurološkim stanjima, ravnoteža je često smanjena, pa tako povećani kontakt s tlom (zbog štapova) omogućuje veću stabilnost tijekom vježbanja.
Drugo, kako pacijent povećava količinu nordijskog hodanja, uključeni mišići jačaju. To će im zauzvrat pomoći da dulje hodaju. Kako mišići jačaju i pojedinac više hoda, dolazi do poboljšanja njihovih uobičajenih obrazaca hodanja. Guranje štapovima aktivira posturalne mišiće koji su odgovorni za održavanje uspravnog položaja, kao i za to da pojedinac bude svjesniji načina na koji hoda. Zauzvrat, ovi čimbenici rezultiraju povećanjem brzine hodanja i udaljenosti.
Ne-farmakološki pristupi, uključujući programe vježbanja, se sve više predlažu za poboljšanje kognitivnih funkcija i psihičkih stanja, poput depresije, agitacije ili agresije, problema hodanja (povezanih sa moždanim udarima ili Parkinsonovom bolešću), te u liječenju pacijenata s Alzheimerovom bolešću, kao i drugim neurodegenerativnim problemima. Doista, tjelesna neaktivnost jedan je od glavnih promjenjivih čimbenika rizika kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću, kao i u razvoju kardiovaskularnih bolesti i srodnih patologija.
Iako je poznato da nordijsko hodanje, koristi zdravlju starijih populacija, bilo je malo dokaza da pacijenti s Alzheimerovom bolešću mogu imati koristi od ovog ne-farmakološkog tretman, pa je u tom kontekstu, provedena pilot studija na 30 pacijenata s blagim/umjerenom Alzheimerovom bolešću, kako bi procijenili da li nordijsko hodanje utječe na ovo stanje.
U tu svrhu, 15 pacijenata (kontrolna skupina, KS) podvrgnuto je terapiji „orijentacije na stvarnost“, glazbenoj terapiji, motoričkoj, proprioceptivnoj i posturalnoj rehabilitaciji, a 15 pacijenata (eksperimentalna skupina, ES) je na sve to dodalo i NW, dva puta tjedno. Neuropsihološke procjene i evaluacije svakodnevnih aktivnosti i kvalitete života provedene su na početku i nakon 24 tjedna. Dvadeset i dva pacijenta, uključujući 13 u kontrolnoj skupini i devet u eksternoj skupini, završilo je program aktivnosti nakon 24 tjedna. EG je pokazao značajno poboljšanje u bateriji frontalne procjene, Reyovom auditivnom testu verbalnog učenja s odgođenim prisjećanjem, Ravenovim progresivnim matricama u boji i vremenu završetka Stroopovog testa interferencije riječi i boja, u usporedbi s komplementarnom skupinom, NW je bio pozitivna prevaga.
Ono je poboljšalo kognitivne domene, poput sposobnosti vizualno-prostornog rasuđivanja, verbalnog epizodičnog pamćenja, selektivne pažnje i brzine obrade kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću. Ovi rezultati, mogli bi izgledati kao sigurna i vjerojatno korisna strategija za usporavanje kognitivnog oštećenja kod blage/umjerene Alzheimerove bolesti.
Na dalje, trebamo se vratiti na Parkinsonovu bolest, pa kazati kako je jedan od uobičajenih znakova te bolesti, bradikinezija (spori i mali pokreti). Često se to manifestira kao hodanje sporim, malim brzim koracima i smanjenim njihanjem ruku tijekom hodanja.
Liječenje koje se usredotočuje na amplitudu pokreta pokazalo se korisnim za poboljšanje pokretljivosti osoba s Parkinsonovom bolešću. Nordijsko hodanje uključuje pokrete ruku, nogu i trupa velike amplitude, što ga čini dobrom tehnikom tretmana za ovu populaciju. U kliničkoj praksi, u svijetu se često koristi nordijsko hodanje, kao progresija u treningu hoda. S pomagalima za hodanje poput štapova i hodalica povećava se sposobnost nošenja težine kroz gornje ekstremitete. Kod nordijskog hodanja jedna ili obje ruke su postavljene prema naprijed u ispruženom položaju, što pomaže korisniku da se osloni i ojača svoje posturalne mišiće i noge za hodanje i ravnotežu, umjesto na gornji dio tijela.
Nordijsko hodanje se pokazalo odlično kod rehabilitacije, nakon moždanog udara. Ponovno treniranje hoda, čest je cilj nakon moždanog udara, nakon kojeg, osobe hodaju „vukući se“ (kraćim duljinama koraka) i imaju ruke ispružene u stranu kako bi im pomogle u održavanju ravnoteže zbog straha od pada. Često puta su udovi oduzeti, pa nisu isključivo noge pogođene. Može se raditi i/ili o rukama, gdje onda takve osobe imaju šansu i njih trenirati, jer su u nordijskom hodanju i ruke aktivne. Nordijski štapovi povećavaju bazu oslonca osobe, čime se povećava osjećaj ravnoteže. To zauzvrat povećava duljinu koraka i brzinu hodanja!
Za kraj, možemo spomenuti blago kognitivno oštećenje, a koje je prepoznat faktor rizika za demenciju. Tjelovježba je obećavajuća strategija za borbu protiv kognitivnog pada poboljšanjem strukture i funkcije mozga. Naime, sam aerobni trening je poboljšao prostorno pamćenje i volumen hipokampusa, kod zdravih starijih osoba koje žive u zajednici. Kod starijih žena s vjerojatnim blagim kognitivnim oštećenjem, se pokazalo kako trening otpora poboljšava pamćenje. Sve možete detaljnije pročitati u znanstvenim člancima: ČLANAK 1 i ČLANAK 2.
