TEHNIKA: Duljina štapa

J.MIHELAC, 10.07.2025.

Najjače oružje nordijskog hodača je njegov štap. Kako bi počeli priču o nordijskom hodanju moramo početi sa pravilnom tehnikom i štapovima. To dvoje su neodvojivi, jer imati štap i hodati sa štapom ne znači biti nordijski hodač. Npr. planinari upotrebljavaju štapove. Sam štap ne znači puno, ukoliko se ne koristi pravilno. Sa druge strane teško je pravilno hodati i poštivati tehniku nordijskog hodanja, ako se nema odgovarajući štap. Prvo, treba reći kako su štapovi za nordijsko hodanje dizajnirani upravo za nordijsko hodanje, te imaju posebnu vezicu na koju se nordijski hodač oslanja. Napravljeni su od raznih materijala, najčešće karbona. Poznati su teleskopski, rasklopni, oni napravljeni iz jednog komada. Sada tu možemo govoriti o materijalima, proizvođačima i raznim drugim stvarima, no ovaj tekst je više usmjeren na duljinu štapa.

Često puta se vidi neadekvatna duljina štapova, posebno na utrkama. To se događa, jer neki hodači nikad nisu u potpunosti savladali pravu tehniku nordijskog hodanja i nisu došli u situaciju da se aktivno guraju. Prilikom rotacije ramena i zamahom ruke prema nazad uključuju se rameni mišići leđni mišići, te mišići nadlaktice posebno, triceps. Kod ljudi koji se ne guraju aktivno, ovi mišići nisu aktivni. Mnogi natjecatelji, često puta pribjegavaju mnogo kraćim štapovima, kako bi imali određeni zamah ruke i kako bi bez puno truda, ruke bile u ekstenziji. Ovo se događa, kako bi se zadovoljila pravila utrke, jer obje dvije federacije govore o ekstenziji i aktivnom guranju.

Skupa sa kraćim štapom i odsustvom aktivnog guranja dolazi i gib kukova, u kojima kukovi i noge rade kao kod brzih hodača. U nordijskom hodanju kukovi su fiksni i štap je taj koji pogoni naprijed. Nordijski hodač ubrzava rukama, ne nogama. Slično se primjenjuje i u sprintovima, gdje sprinter aktivno koristi ruke i gornji dio tijela kako bi pokretom ruku dao takt nogama. Ubrzani pokret ruku znači ubrzani rad nogu.

Što se tiče same duljine štapa ona bi trebala biti kao na drugoj slici. Ako se pažljivije pogleda, vidi se kako podlaktica, u odnosu na štap i nadlakticu, tvori kut od 90°. Pojavljuju se tri kuta od 90°, u odnosu nadlaktica – podlaktica, podlaktica – štap, te štap – tlo. Kada stanemo u ovu poziciju i kada je štap dovoljno dug da se ovi kutovi poklope, tada imamo optimalnu duljinu štapa. Postoje i formule za računanje optimalne duljine, no ovo je najsigurniji način, jer su tijela različita i često puta asimetrična.

Obje federacije dozvoljavaju manja odstupanja. INWA dozvolja da štap bude dulji ili kraći za 10ak cm, a ONWF kraći za 5 cm, što je još strožije. U ONWF federaciji je propisano da se štapovi moraju mjeriti prije utrke, te se dobiva posebna nalijepnica, a koja potvrđuje ispravnost duljine štapova za utrku. U koliko štap nije propisane duljine, u utrci, sudac može natjecatelju dodijeliti žuti karton. Na stranu utrke, kod svakodnevnog hoda, hodači, koji u idealnoj poziciju imaju štap duljine 120 cm, mogu koristiti onaj od 110 ili 130 cm. Svaka varijacija +/- 10 cm, nosi nešto „drugo“, pa se kraći štap često puta savjetuje početniku, jer kraći štap daje bolji osjećaj rotacije i lakša je ekstenzija. Iskusnim hodačima se može preporučiti malo dulji, jer tada do izražaja više dolazi snaga i aktivno guranje, koje početnik još uvijek nema. Svakako, lakše je hodati sa kraćim štapom, jer nema toliko napora kao kod štapa koji je malo dulji.

Često puta, na utrkama natjecatelji uzimaju mnogo kraće štapove. Ne govorimo o -10 cm već govorimo o – 15, 20 ili čak 25 cm. To se vidi po sljedećim pokazateljima (parametrima):

Ruka koja treba obaviti aktivno guranje bi se trebala nalazi u potpunoj ekstenziji i sa štapom tvoriti jednu liniju (otprilike kut od 180°). No, kod kraćeg štapa se ista ruka nalazi u neutralnoj poziciji ili prolazi liniju neutralne pozicije, ali za samo nekoliko centimetara (ne dovoljno). Kod aktivnog guranja sa ispravnom duljinom štapa otklon ruke iza neutralne linije je mnogo veći, jer kada ne bi bio ruka i štap ne bi tvorili jednu liniju. Kod kratkog štapa se događa upravo suprotno, kada bi otklon iza neutralne linije bio veći štap i ruka ne bi tvorili jednu liniju. I dok bi se u prvom slučaju stvorio dosta manji kut od 180° između ruke i štapa, na vanjskoj (stražnjoj) strani, a veći od 180°, na unutarnjoj (prednjoj) strani, u drugom slučaju bi bilo suprotno. Izgledalo bi kao da je ruka previše otklonjena od neutralne linije i da štap visi iz ruke.

Kada se pogleda bočno (sa strane na kojoj se nalazi ispružena ruka) štap je paralelan sa suprotnom nogom ili je barem približno paralelan. Kod aktivnog guranja sa ispravnom duljinom štapa, štap je paralelan sa suprotnom nogom, no on je postavljen više. Također, između noge i štapa postoji određeni odmak, te štap ne pokriva nogu i nikada se ne nalazi ispod nje. Kod hodanja sa kraćim štapom se upravo to događa, štap pokriva suprotnu nogu, odnosno čak se nalazi ispod nje.

Uz kratak štap dolazi i „pokret“ kukova. Oni gotovo uvijek idu „ruku, pod ruku“. Kako nema aktivnog guranja i nema dovoljne amplitude između ruku, koje prolaze neutralnu liniju, hodač se oslanja isključivo na rad nogu. On prestaje biti nordijski hodač, koji ima čvrst trup i fiksirane kukove i postaje brzi hodač sa štapovima. Pokret kukova i nogu, cijela tehnika hodanja pripada brzom hodanju.

Na prvoj slici vidimo hodača sa prekratim štapovima. Zadovoljeni su svi parametri, kako bi se moglo reći da dotični ima prekratak štap. Na drugoj slici vidimo ispravnu duljinu štapa. Štap je mogao biti malo kraći, pa bi kut između podlaktice i nadlaktice bio veći od 90° ili je mogao biti malo duži, pa bi kut bio kraći. I jedno i drugo bi bilo ispravno, no kada kut između podlaktice i nadlaktice odlazi previše ka kutu od 180° stupnjeva, točnije kada ruka više ide u ekstenziju tada govorimo o prekratkom štapu. Kao što je rečeno, takav štap nema funkciju. Natjecatelji trebaju istražiti za sebe, idealnu duljinu štapova za utrke i često puta će odabrati nešto kraće štapove, što se treba tolerirati. Kada odaberu prekratke štapove, treba ih upozoriti da ih promijene za neke koji će biti u ispravnom “rasponu”. Također, svaki hodač, bez obzira da li se natječe ili ne, treba imati štapove u pravilnom rasponu.