TEHNIKA: Položaj kukova
J.MIHELAC, 21.07.2025.
Nordijsko hodanje i „obično“ hodanje se razlikuju samo po štapovima, koje koristi nordijsko hodanje. Dodirna točka je svakako hod, a u hodu je korak nekakva „valjkasta“ kretnja. Peta se prva oslanja na podlogu, a zatim se opterećenje preko stopala prenosi na prste, preko kojih se (na kraju oslanjanja na podlogu) aktivno odgurnemo. Obije noge su na tlu. Kod bržeg hodanja se može dogoditi da jedna noga nije, no ne može se dogoditi da obje nisu. Kada se obije noge odvoje od tla, to je trčanje ili skakanje. Također, sama mehanika hodanja uključuje aktivno guranje prednjim dijelom stopala (prstima), a ne skakanje prednjim dijelom stopala.
Da bi se održalo noge na tlu, brzo hodanje ima svoju tehniku, u kojoj kukovi igraju važnu ulogu. Gib kukovima omogućuje brzom hodaču ostanak na tlu, a pri tome mu omogućuje veću brzinu od prosječnog hoda. Kod nordijskog hodanja, ne bi trebalo biti sličnosti sa brzim hodanjem, već sa “običnim” hodanjem.
Internacionalno vijeće za nordijsko hodanje i obje federacije (INWA, ONWF) se slažu, kako je nordijsko hodanje “prirodno i obično” hodanje, samo sa dodanim štapovima. Ukoliko usvojimo ispravnu tehniku, kod nordijskog hodanja, radi oko 90% mišića i jedan od razloga zašto rade, je upravo zato što kod nordijskog hodanja ne postoji ili barem ne bi trebao postojati „rad“ kukova, kao što to slučaj kod brzog hodanja.
Kod nordijskog hodanja kukovi su fiksni i tijelo ima blagu napetost, posebno u trupu. Svaki put kada se gurnemo štapovima, mi radimo blagi otpor na kontra strani i time angažiramo mišiće trupa, posebno bočne trbušne. Možemo reći, kada se aktivno gurnemo, svaki put napravimo blagi trbušnjak. Pokušamo li hodati samo sa jednim štapom, a pri tome kretnje izvedemo pravilno, osjetiti ćemo kako jedan kuk ide jače prema naprijed od drugoga. To je, naravno, onaj kuk kojega aktivno guramo prema naprijed.
Na prvoj slici vidimo hodača koji ima pokret kukova kao brzi hodač. Kod njega kukovi nisu fiksirani, već postoji izraziti gib kako bi postigao što veću brzinu, u što kraćem koraku. Kadenca njegovih koraka je vrlo visoka, a uz nju ide i mnogo kraći štap. Često puta ovakav stil hodanja prate mnogo kraći štapovi, jer se hodači oslanjaju na rad nogu, a zanemaruju gornji dio tijela i aktivno guranje. Više o tome se može pročitati u članku: “Duljina štapa”. Na drugoj slici se vide „fiksni“ kukovi. Linija između oba kuka je gotovo vodoravna u odnosu na tlo. Mišići stajne noge su napeti i sama noga je „čvrsto uzemljena“, dok je kontra strana oslonjena na štap i događa se aktivno guranje. Druga noga se odvaja od tla, kontra ruka ide na plasiranje štapa i aktivno guranje.
