UTRKE: Brzina i tehnika
J.MIHELAC, 08.10.2025.
Nordijsko hodanje je aktivnost koja ima svoju posebnu tehniku i upravo ta tehnika čini nordijsko hodanje, nordijskim hodanjem. Sa druge strane nordijsko hodanje u sebi nosi, već od začetka, natjecateljski karakter i danas treba najviše raditi na tome da se pomire tehnika i natjecanje. Natjecanja su najbolja promocija nordijskog hodanja i zato bi na natjecanjima trebala biti najbolja tehnika, no često puta nije.
O tehnici je već bilo govora u prijašnjim tekstovima. Brzina često puta dovodi do devijacija u tehnici i onda stječemo dojam kako, ljudi koji hodaju loše i nemaju dobru tehniku ili nemaju nikakvu, zapravo hodaju brže i čemu onda tehnika? Točno je da bez štapova možete hodati brže, ali to zahtjeva potpuno drugačiju mehaniku hoda i tada ulazimo u sferu brzog hodanja, što nordijsko hodanje nije. To znači da se nordijski hodači, u prvom redu, moraju pomiriti sa činjenicom da sa ispravnom tehnikom nikad neće hodati brzo kao brzi hodači.
Vježbajući intervale, moje osobno iskustvo je, kako se pri tempu 5:30 do 6:00, može održati dobra tehnika, no ispod 5:30, nastaju problemi. Od 5:00 do 5:30, možda netko i može održati sve elemente tehnike nordijskog hodanja, no ispod 5:00, moje je mišljenje, dolazi do potpunog raspada tehnike i hodač prestaje biti nordijski hodač. Događa se da hodač trči, a da toga nije ni svjestan ili poskakuje, pa onda hoda, itd… Svakako, to ne izgleda dobro, a i nije efektivno. Možda ćemo u budućnosti svjedočiti ljudima koji će postizati te brzine i pri tome zadržavati sve elemente tehnike, no za sada ja nisam vidio nikoga tko je to uspio, barem ne dulje od 100 m. Mislim da je ovo bitno i da emanentni ljudi u svijetskim organizacijama, trebaju napraviti testove i mjerenja, kako bi se došlo do nekih “brzinskih” parametara u nordijskom hodanju.
“S obzirom da su natjecanja sve popularnija i da sve više mladih ljudi ulazi u svijet nordijskog hodanja, vrlo je bitno osvijestiti suce i organizatore kako bi bili što stroži u primjeni pravila, ponajviše onih koji se odnose na ispravnu tehniku. Mladom natjecatelju, koji je tek počeo trenirati i koji želi postići što veću brzinu, treba dati primjer iskusnih trkača koji imaju brzinu i dobru tehniku, ne brzih hodača koji imaju lošu tehniku i koji tog mladog natjecatelja tjeraju na razmišljanje, kako tehnika nije bitna i kako je ne moraju poštivati, već je samo bitno da dobiju brzinu. Kada kažem mladi natjecatelj, to se ne odnosi nužno na godine, već na iskustvo u nordijskom hodanju i u utrkama. Sam sam mnogo puta čuo od ljudi sa koje sam trenirao fraze, poput: “Zašto nas mučiš sa tehnikom, kad neki drugi nemaju pojma, a osvajaju medalje… Pokaži nam kako da hodamo što brže, a ne što ljepše… Ne želim se više natjecati u toj državi, jer način na koji tamo hodaju hodači me navodi na razmišljanje da se ne bavimo istim sportom… Zašto suci toleriraju ovakvu tehniku i zašto smo utukli tolike sate, bezveze trenirajući”.
Mnogo takvih fraza sam čuo i uvijek je odgovor isti… Nordijsko hodanje ima svoju tehniku, koju su propisale emanentne svjetske organizacije i koju treba slijediti. Prvenstveno, zato što tada nordijski hodamo! Primjenjujući sve ostale “iskrivljene” tehnike, to ne radimo, a u konačnici i zbog zdravlja, jer je nordijsko hodanje zdravo upravo zbog tehnike. To je okvir unutar kojega svako može razviti brzinu, točnije unutar tog okvira svatko može “slikati svoju sliku”. Svaki izlazak iz okvira nije dobar i predstavlja antipromociju nordijskog hodanja. Po mome iskustvu jedina organizacija koja se u ovome trenutku trudi promicati ispravnu tehniku nordijskog hodanja, na svojim natjecanjima, je ONWF, a više o toj temi se može pročitati u tekstu zeleni karton. Ovo nipošto ne znači da su riješili ovaj problem, već više aktivno rade na riješavanju.