UTRKE: Da li je NW Sport?
J.MIHELAC, 15.04.2026.
Jedan naš, mladi i bivši natjecatelj je jednom izjavio: “Kada pomislim na bilo koji sport i čujem kako netko spominje, sportove, poput trčanja, koje je manje popularno od nogometa i košarke, ja i tada zamišljam, sportsku borbu, gledatelje, napeti ulazak u cilj, kamere i slično, nešto zbog čega mi srce poludi. Kada mi netko spominje nordijsko hodanje, ja zamišljam reklamu za Voltaren gel i bakicu, koja sada, uz pomoć, tog gela i štapova, ponovno šeta šumom sa svojom prijateljicom. U zadnjoj sceni, te reklame, se vidi kako njih dvije sjede u pozadini i smiju se, a u prvom planu su štapovi za nordijsko hodanje i nova linija Voltaren gelova za bolove zglobove, a koja će i nekim drugim bakicama omogućiti da odu u šumu, baš kako su to činile prije 70-ak godina.”
Ovaj mladi natjecatelj je bio vrlo brz i postao je CNWA prvak Hrvatske. Natjecao, uz bok sa najbržima u državi. Premda je vidio drugu stranu nordijskog hodanja, on je formirao ovakav stav. Zašto? Stvar je vrlo jednostavna… Svaki put kada izgovorimo rečenicu – nordijsko hodanje je stvoreno, primarno radi zdravlja, mi ubijamo nordijsko hodanje, kao sport i gasimo „auru“ njegove privlačnosti. Upravo je ona ta koja bi trebala privući i zadržati mlađe ljude.
Veliki broj sportova se može prakticirati isključivo zbog zdravlja, pri čemu su oni i dalje sport, tj. ne gube „auru“ sporta, samo zato što se prilagođavaju različitim zdravstvenim stanjima i različitim afinitetima pojedinaca. Profesionalni sportovi su vrlo zahtjevni, kao i amaterski (oni koji su podignuti na visoku natjecateljsku razinu) i često puta su okarakterizirani kao nezdravi. Sa druge strane ti isti sportovi, posebno kada im se oduzme natjecateljski karakter, mogu postati rekreativne aktivnosti, od kojih se neke često puta koriste upravo za rehabilitacije. Zato ćemo često puta čujemo kako doktori preporučuju plivanje, lagani jogging, hodanje, korektivnu gimnastiku i slično, ne preporučuju preplivavanje La Manchea, trčanje ultra maratona, natjecateljsko hodanje ili trostruki salto na karikama. Rečenica kako je nordijsko hodanje primarno stvoreno radi zdravlja, zapravo i nije točna. Ono je stvoreno kao support drugom natjecateljskom sportu – skijaškom trčanju. U ljetnim mjesecima, kada nema snijega, natjecatelji su trenirali hodajući i trčeći sa štapovima. Sada se može postaviti pitanje da li je onda nordijsko hodanje neka vrsta suportne aktivnosti, drugom sportu, a da samo po sebi i nije sport. Činjenica da je jedan sport stvoren ili korišten kao suportni sport ili suportna aktivnost, za neke druge sportove, tome istome ne oduzima sportski karakter. Dizanje utega je i dan danas support mnogim sportovima, ali je isto tako sport i to olimpijski sport. Kada već govorimo o sportu, najbolje je pogledati definiciju sporta, a koja kaže kako je Sport definirana fizička (tjelesna) aktivnost koja uključuje natjecateljski duh, pravila, te njegovanje i provjeravanje tjelesnih sposobnosti radi zdravlja, zabave ili postizanja rezultata. Prema Hrvatskom jezičnom portalu, to je skup disciplina temeljenih na naporu.
Ključne komponente definicije su:
Tjelesna aktivnost: Primarno korištenje tijela, snage i izdržljivosti.
Natjecateljski duh: Težnja za pobjedom ili nadmetanjem.
Pravila: Kodificirana struktura koja definira igru.
Cilj: Zdravlje, razonoda ili vrhunski rezultati
I sve ovo navedeno nordijsko hodanje ima, ali od samog početka mu se oduzima težnja za pobjedom ili nadmetanjem, točnije natjecateljski duh. Na takav način nordijskom hodanju se oduzima sportski karakter. A kao što smo vidjeli kada je nešto sport onda ono u sebi automatski inkorporira mnoge druge stvari, od pravila, razonode, pa sve do psiho-fizičkog zdravlja… Kada je nešto sport, ne treba dodatno objašnjavati da se može koristiti i kao natjecateljska aktivnost… Sama riječ sport je privlačna! Ona poziva na testiranje vlastitih mogućnosti, fizičku aktivnost, natjecanje, napredak i slično… Ona “zvoni”!
U trenutku pisanja ovoga članka mogu reći kako je ONWF, prva organizacija u svijetu koja je ovo shvatila i koja aktivno radi na razvoju i promicanju nordijskog hodanja kao sporta. Bez obzira na sve to u cijeloj svjetskoj „nordijskoj“ zajednici postoji duboko raslojavanje, a za koje su najodgovorniji vodeći ljudi lokalnih federacija i klubova, pa čak i nekih svjetskih federacija. U tom raslojavanju postoji čvrsta tendencija da se i dalje nordijskom hodanju oduzima natjecateljski karakter i da ga se zadrži u sferi starih i nemoćnih, te povremeno, jako male djece. To su dvije populacije koje nemaju nikakva velika očekivanja od aktivnosti kojom se bave, doli druženja i zabave. Sa psihološkog aspekta druženja i zabava su izrazito bitni, ali oni ne zahtijevaju strukturu i aktivan profesionalan rad. Sport sadrži i to u sebi, ali ne sadrži „samo to“, a taj elemenat, zabave i socijalizacije je, često puta, jedini elemenat koji mnogi zadovoljavaju na nordijskom hodanju. Oni ga mogu zadovoljiti i u neformalnom druženju na nekoj kavi, putovanju ili šetnji po parku, ne nužno unutar sporta.
Sa druge strane postizanje sportskog rezultata nije moguće bez aktivnog i napornog treninga, a posebice nije moguće bez strukture. Sa natjecateljima, bez obzira kojeg su uzrasta, treba raditi profesionalno i sistematski. Također, kod natjecanja, treba stvoriti cijelu infrastrukturu, od promocije, sponzora, medalja i još mnogo drugih stvari. Sve ono što “obično” hodanje ne zahtjeva, jer ono ne zahtjeva trenera, koje će naučiti natjecatelja ispravnoj tehnici, a koja mora biti poštovana i pri većim brzinama, te napraviti strukturiran plan za njegov napredak i sportski rezultat. Ne zahtjeva ni organizatore, promotore, sponzore i slično… Sa druge strane donosi novac onima koji vode grupe “seniora i juniora” , jer članovi tih klubova plaćaju članarine, premda za svoje članarine često puta dobivaju ono što bi dobili i da su sami organizirali druženje u parku ili izlet. Taj dio zajednice nordijskog hodanja ne razumije ili, bolje rečeno, ne želi razumjeti, da na takav način čine štetu nordijskom hodanju. Kada se jednom nanese šteta cijelom sportu, onda će u konačnici i njihovi klubovi i savezi ispaštati. Davno je rečeno svijet ostaje na mladima, a mladi na ovakav način i ovakvom promocijom se ne žele baviti nordijskim hodanje. Ako se čak i odluče na takav potez onda nakon sezone ili dvije odlaze i više se ne vraćaju. Oduzeti nordijskom hodanju njegov natjecateljski karakter znači ubiti nordijsko hodanje i zato treba ići u smjeru sporta i definirati ga kao sport, jer ono to i je. Nordijsko hodanje je sport i svijet ga treba vidjeti kao takvoga, a za tu sliku je odgovoran svaki pojedinac koji se njima bavi, a ponajviše oni koji su istaknuti poput predsjednika odbora, saveza, klubova, na kraju i samih natjecatelja.