TEHNIKA: Lakat i ekstenzija “stražnje” ruke
J.MIHELAC, 03.06.2025.
Prilikom hodanja sa štapovima, ruka bi trebala biti u položaju „prirodne“ ekstenzije. To znači da, ispružena ruka, može biti blago povijena u laktu. Naglasak je na ispružena, pri čemu ne idemo u ekstenziju preko „prirodnog“ položaja. Ne hodamo kao roboti ili kao Frankenstein, sa rukama koje pokušavamo maksimalno izravnati. Neki ljudi to čine do razine boli.
Nordijsko hodanje nosi u sebi jednu opuštenost i cijelo tijelo treba biti u tom modu. Unatoč činjenici kako u nordijskom hodanju radi gotovo 90% mišića, treba znati da je taj rad blag, osim u natjecanjima i sportskom aspektu nordijskog hodanja. Kada hodamo trebamo aktivirati veliki broj mišića i to je poželjno, kao što je poželjna aktivacija kardiovaskularnog i respiratornog sustava. No jedna doza opuštenosti uvijek postoji. Zato ispružite ruku bez namjere “da je još malo više ispružite” i krenite hodati bez štapova. Uključite blagu rotaciju ramena, a zatim, taj pokret “tražite” hodajući sa štapovima.
Problem koji se često puta javlja posebno u utrkama je problem svinutog lakta. To se događa kada natjecatelj ispruži ruku prema naprijed mnogo više no što bi trebao, pri čemu se štap zabija u zemlju mnogo okomitije, nego što bi se zabio kada bi ruka bila niže postavljena. Iz te pozicije, aktivno guranje sa opruženom rukom, postaje gotovo nemoguće. Natjecatelj tada povlači dršku štapa unazad, umjesto da je zadrži u položaju u kojemu se štap zabio (plasirao) u zemlju, pa se gurne prema naprijed. Vidi post: “Visina i ekstenzija “prednje” ruke“
Kod ove tehnike koja je prikazana na prvoj slici, ne postoji aktivno guranje. Ovo je način na koji neki hodači “neutraliziraju štap”, umjesto da ga koriste. Točnije, oni rade “nešto” sa štapom, pa se čini kako se njime koriste u hodanju, no ne koriste ga za ono najvažnije – aktivno guranje. Kod ove tehnike i rame ide jako prema naprijed i prema unutra. Tako dolazi do potpuno neprirodnog položaja tijela, te jako „pati“ gornji dio tijela i vratna kralježnica. Dugotrajno hodanje ovom tehnikom može dovesti do blage skolioze ili pogoršati već postojeću skoliozu, kao i probleme vratne kralježnice i vratnog krvotoka. Mogu se pojaviti vrtoglavica i glavobolja, a moguće su i ozlijede ramenog pojasa. Također, kod ovakve tehnike često puta nema ni sinkronizacije, a to znači da udarac pete od tlo nije neutraliziran istodobnim udaranjem štapa o pod. Tako pati i donji dio tijela, koji nije adekvatno rasterećen. A iskreno govoreći, niti ne izgleda Bog zna kako atraktivno. Još je važno napomenuti kako hodači koji primjenjuju ovakvu tehniku često puta koriste mnogo kraće štapove kako bi izbjegli još veću deformaciju prilikom koraka naprijed i povlačenja štapa prema nazad. O toj maloj „varki“ više u tekstu o duljini štapova.
Na drugoj slici vidimo ispravnu tehniku, u kojoj je elemenat ispružanja ruke ispravno izveden. Osoba se, štapovima, aktivno gura prema naprijed. Također, položaj ruke koja plasira štap je, za razliku od osobe na prvoj slici, u razini struka (pupka). Upravo taj pokret i položaj omogućuju, ono što slijedi – aktivno guranje!
