TEHNIKA: Visina i ekstenzija “prednje” ruke
J.MIHELAC, 24.06.2025.
Prilikom hodanja sa štapovima, ruka bi trebala biti u položaju „prirodne“ ekstenzije. To znači da, ispružena ruka, može biti blago povijena u laktu. Naglasak je na ispružena, pri čemu ne idemo u ekstenziju preko „prirodnog“ položaja. Ponavljam, ne hodamo kao roboti ili kao Frankenstein, sa rukama koje pokušavamo maksimalno izravnati. Vidi post: „Lakat i ekstenzija „stražnje“ ruke“.
Obje ruke su jednako važne, štoviše ovise jedna o drugoj! Da bi se hodalo pravilno potrebno je postići ritam hodanja i simetriju cijeloga tijela. Često puta se događa greška, pa hodači idu previše naprijed prednjom rukom (prelaze visoko preko linije struka), a onda kod aktivnog guranja idu samo do kuka i tu se zaustavljaju. Često puta se dogodi aktivno guranje i puštanje štapa kod pozicije kuka, no ruka i dalje ostaje „zaključana“ na kuku (neutralna pozicija) i ne ide mnogo dalje od kuka. U koliko pogledamo tijelo i tu neutralnu poziciju kada se ruka nalazi na kuku, onda bi kod otklona ruku (jedna ruka ide naprijed, a druga nazad) trebala postojati simetrija. Ne bi se smjelo dogoditi da ona ruka koja ode naprijed bude otklonjena od te linije npr. 30 cm, a ruka koja ide iza te linije 5 ili 10 cm. Razlika može postojati, no ne bi smjela biti drastična. Štapovi, pod pretpostavkom pravilne duljine, također prate tijelo i oni izgledaju kao produžetak ruke koja aktivno gura, a sve skupa je simetrično sa nogama… Kada govorimo o utrkama tu može doći do blažih poremećaja simetrije, pa čak i ritma, zbog većih brzina hodanja, a da pri tome ipak svi elementi pravilnog hodanja budu zadovoljeni.
Kod ove tehnike koja je prikazana na prvoj slici, ne postoji aktivno guranje, upravo zato što je osoba podigla ruku prema naprijed, mnogo više no što bi trebao, pri čemu se štap zabija u zemlju mnogo okomitije, nego što bi se zabio kada bi ruka bila niže postavljena. Ruka bi trebala biti podignuta na visinu struka, oko bijele, a ne oko žute linije. Iz ove pozicije, aktivno guranje sa opruženom rukom, postaje gotovo nemoguće. Natjecatelj tada povlači dršku štapa unazad, umjesto da je zadrži u položaju u kojemu se štap zabio (plasirao) u zemlju, pa se gurne prema naprijed. Zato je „stražnja“ ruka jako porinuta u laktu. Ne postoji ekstenzija, ni aktivno guranje.
Na drugoj slici vidimo ispravnu tehniku, u kojoj je elemenat ispružanja ruke (naprijed i nazad) ispravno izveden, kao i visina „prednje“ ruke. Amplituda između „prednje“ i stražnje“ ruke je simetrična, pa tako „prednja“ ide ravno i oko visine struka, drži i kontrolira štap, koji je već pod određenim kutem, spreman za plasiranje i aktivno guranje, kada će „prednja“ ruka postati „stražnja“ i dogoditi će se aktivno guranje prema naprijed.
